Jednom mi je pokazao bogalja Džemaila koga su djeca vukla u kolicima, a izbatrgavao se u svoju terijsku radnju na dva štapa, vukući sakate osušene noge. Dok je sjedio, iznenađivao je svakoga ljepotom i snagom, muškim licem, srdačanošću osmijeha, širokim ramenima, jakim rukama, stasom kao u pehlivana (akrobata na žici, prim.). Ali čim bi ustao,…
Read moreA tamo sunce…
I mržnja može mnogo, ali ljubav može više
“I opet je mislio o majci i ocu. Toliko su voljeli sina, da je ta ljubav nadvladala sve prirodne zakone samoodržanja, sav strah, sva ustručavanja koja su prirodna za ljude. Da li to znači da ljubav može sve pa i ono što je nemogućno. Onda bi čovječanstvo trebalo da pronađe način kako bi pokrenulo ljubav…
Read moreZar je patlidžan ružna riječ?
– Čiji si, mali? Zastao je, pogledao me nimalo prijateljski. – Ne tiče te se. – Ideš li u mekteb? – Ne idem više. Juče me hodža istukao. – Za tvoje dobro te istukao. – Onda bih to dobro mogao da dijelim i šakom i kapom. A hodža ga dijeli po našim stražnjicama. Za svako…
Read moreLijepa priča o manipulisanju ljudskim moralom
Dakle, u tom nekom vodu vojnika, na frontu, jedan vojnik je nešto teško pogriješio, odrekao poslušnost, opsovao njegovo carsko veličanstvo, probo nožem oficira, i za to osuđen na smrt. Određeno je da ga strijeljaju drugovi iz njegova voda, zato što ga nisu spriječili u izvršenju zločina. Vojnici se dogovore da pucaju u vazduh, iznad glave…
Read more15 godina ovako. Ovdje. A tamo sunce.
Ja, kao vjerovatno i veliki broj drugih ljudi, često razmišljam jesam li na mjestu na kome bih želio da budem. Vjerovatno nas u tome, pored ostaloga, zbunjuju drugi ljudi, njihove pozicije i njihova mjesta i pitanje: „Zašto ne bih i ja mogao … biti tamo gdje je on sad.“ Neki kažu da je ovo glavni…
Read more