Najprije činjahu zulume žuti. Pa bijeli. Pa modri. Pa crveni. Isprva se sudilo po starim, opširnim paragrafima, nemilosrdno ali dugo i pažljivo, gotovo pravedno. Poslije uzeše da sude po skraćenom postupku, oštro i ali trezveno, i – brzo, brzo. Kako su…
Svaki dan ih sretam, odrpane, blijede; pojedince, sa rukama otraga kao podrezana krila ili u grupama, vezani sve dva i dva, kao nerazdruživi drugovi u nesreći, a sve ih, po sredini, spaja jedan dugi lanac, kao bratstvo robovanja i zajedničkog…
Gomila ljudi okupila se oko uličnog govornika, na uglu jedne ulice. “Poslije revolucije, svi će da voze limuzine, poslije revolucije svi će imati telefon u kuhinji i vikendicu na planini”, vikao je. Jedan glas iz gomile se pobunio: