Kalemegdanski park je divan u julu. Sve vrvi od boja i zvukova: veseli dječji glasovi miješaju se s cvrkutom raspjevanih ptica i šapatom Save i Dunava. Vozim rolere sa sestrom, i posmatram nasmijana lica šetača i zlatni odsjaj sunca u vodi. Osjećam umor i tražim slobodnu klupu, dok moja sestra neumorno juri dalje. Ali kao…
Read moreSimvol vjere Dostojevskog
Ovaj Credo je veoma jednostavan i evo kako ide: vjerovati da nema ništa ljepše, temeljnije, empatičnije, racionalnije, ljudskije i savršenije od Hrista; i ja kažem sebi sa ljubomornom ljubavlju ne samo da nema nego ni ne može biti. Šta više, ako bi mi neko dokazao da je Hristos van istine a da je u stvarnosti istina van Hrista,…
Read moreVjerujem
Kada god stigne do mojih ušiju ta ružna vijest, kako je neko sa ove zemlje prestao da diše, da postoji, da se bori za život i vazduh (kao što je to jutros), ja se duboko zamislim. U tom trenutku mi dođu na pamet riječi mog pokojnog đeda Đorđe, riječi koje je on veoma često izgovarao….
Read more